Panel 240+: Pomicanje granica sezonalnosti

• 30.03.2023.
• Novosti

Ima li Hrvatska potencijala za razvoj cjelogodišnjeg nautičkog turizma i ako ima, je li to nešto što stvarno želimo? Saznajte što se o toj, ali i drugim temama razgovaralo na panelu Nautika 240+ tijekom ovogodišnjeg izdanja turističkog sajma Place2go u Zagrebu.

Glavna tema na panelu Nautika 240+ koji se održao u sklopu Međunarodnog turističkog sajma Place2go, bila je mogućnost produljenja nautičke sezone na Jadranu. Sudionici panela podijelili su svoja iskustva u nautici i čarteru te istaknuli s kojim se izazovima susreću u radu.  
 
Panelisti su bili Luka Kalember, voditelj yachting odjela tvrtke Ban Tours Yachting, Danijela Podhraški vlasnica agencije Danyelle Yachting, prof. Juraj Bukša, direktor ACI Odjela nautike te Marija Vukelić, vinski stručnjak i entuzijast, a moderirala ga je Selma Čmelik, osnivačica platforme čarter.hr. 
 
Panel je za cilj imao istaknuti potencijal Hrvatske za razvoj cjelogodišnjeg nautičkog turizma, a svi su sudionici imali svoj jedinstven uvidu temu sezonalnosti, ali i budućnosti razvoja hrvatske nautike. 

Osnovna prepreka sezonalnosti u HR turizmu

Pitanje s kojim je panel započeo je bilo što je još u čarteru (osim vremenskih prilika) to što predstavlja prepreku za ravnomjerniji dolazak gostiju, kako ne bismo imali toliki pritisak gostiju unutar špice sezone.  
Luka Kalember je rekao kako u pravilu čarter sezona traje od druge polovice ožujka sve do sredine listopada, što je zapravo i izvrsno za stratešku orijentaciju sezonalnosti.  
 
Ipak postoje dva problema koje Kalember vidi u čarteru - razlika u količini energije koju bi čarter tvrtke htjele uložiti, a s druge strane količina energije koja se realno može uložiti.  
 
“Još se uvijek osjećaju posljedice pandemije i zastoja koji se dogodio, ali ne kroz booking i broj rezervacija, jer je to definitivno došlo na svoje, nego u narudžbama jahti, isporuci robe i sa zaposlenicima. Hvatanje u koštac s problemima te vrste oduzima energiju i ostaje je manje za neke druge stvari.” 
  
Kalember je rekao kako je drugi, i skuplji problem, sistemski izazov. Dokle god ne naučimo nalaziti zajedničke teme na pametniji i konkretniji način, teško ćemo moći odgovoriti na potrebe gostiju na produktivan način. Smatra kako bi se potrebama gostiju trebalo posvetiti jednako, i onima koji dolaze u špici sezone, kao i onima koji dolaze u predsezoni.  

Tko je taj tko će učiniti prvi korak?

Čarteri imaju svoju perspetivu i određen pogled na stanje nautičke sezone, ali kada pričamo o infrastrukturnim potrebama ili o nedostatku istih, mišljenje je iznio prof. Juraj Bukša koji je rekao kako se za pravu sliku o nautici treba vratiti na same početke turizma u Hrvatskoj.  
 
“Hrvatski turizam je generalno postavljen u doba Jugoslavije, a koncept je bio ljeto sunce more i privatni smještaj u vrijeme školskih praznika. Ta ista paradigma traje već 60 godina, a promjena koncepta se ne može dogoditi preko noći ili u par godina, nego će promjene trajati nekoliko desetljeća.” 
  
Promjene, naravno, provodi kritična skupina, rekao je prof. Bukša. I to kritična skupina nezadovoljnih ljudi. Ali, nije potpuno sigurno vladaju li našim turizmom nezadovoljni ljudi.  
Ljudi u turizmu žive od 7 tjedana rada, a kroz šalu je rekao i kako nije siguran žele li ti isti ljudi raditi i taj dodatni, osmi tjedan.  
 
“Da bi mijenjali paradigmu moramo promijeniti i porezne sustave i jako puno toga, nije to samo napravimo marinu i eto novih ljudi i brodova. Gosti će doći jer žele doći, a mi bi trebali mijenjati i koncept turizma. No velika većina ljudi želi to samo načelno.”

Svaka destinacija živi svoj život, a marina diže destinaciju

ACI sa svoje 22 marine (za sada) na Jadranu, je sustav gdje su marine integrirane u destinaciju, nije destinacija integrirana u marinu. Marina živi život svake destinacije, i poboljšava ju. 

Kao primjer je dana marina Ičići, za koju su kad se gradila bili organizirani prosvjedi protiv njene izgradnje, a danas bi vjerojatno bilo isto – kada bi se reklo kako se marina planira zatvoriti.  

Prof. Bukša kaže kako su marine građene 80-90ih godina, a od tada se nautika drastično promijenila. Marine su tada građene za plovila od oko 15m, a danas je prosječna dužina plovila u marinama od 16-18m. U vrijeme gradnje marina se nije ni znalo za katamarane a kamoli trimarane. Dok danas udio katamarana iznosi 30-40% tržišta. 
 
Marine su “manje”, gosti drugačiji. Danas ne postoje nautičari nego su gosti ljudi koji dolaze sa 3 obitelji jer im je jeftinije iznajmiti brod nego hotel. Oni ne žele ploviti, nego žele apartman za brodu. 
Profesor je istaknuo kako o produljenju sezonalnosti možemo načelno razgovarati, ali nije siguran u potpunosti da je to stvarna želja. 
 
“Mnoge stvari koje su u svijetu normalne, primjerice 80% prihoda neke marine u svijetu je non core business, tj. nema veze sa uslugom veza u marini. Međutim hrvatski zakon to jednostavno ne dopušta i zato imamo ovakvu situaciju kakvu imamo. Ali hrvatski turizam ima tradiciju od više od 60 godina koji ima svoju svrhu i trebali bi i dalje slijediti svoj put. Iako, nautičara više nema, bar onih pravih.” 

Slika našeg turizma nije loša, ali bi mogla biti i bolja. No, želimo li to zaista?

Tema se nastavila sa pitanjem je li moguće infrastrukturu učiniti kao svojevrsnu kombinaciju europskih marina koje imaju mogućnosti zarade s vanjskim uslugama, odnosno je li moguće da hrvatski turizam bude barem na tom tragu.  
 
Prof. Bukša je iznio nekoliko vrlo pozitivnih primjera, kao što je marina u Splitu, gdje se uređivanjem zapadne obale učinilo da grad postane jedno ozbiljno nautičko središte. 
Zaključio je kako je produljenje sezone moguće već sada, ali u većim ili atraktivnijim destinacijama kao što su Split ili Rijeka, veliki gradovi koji žive čitavu godinu. 
 
“Ozbiljni nautičari sa velikom platežnom moći će se više orijentirali velikim gadovima zbog njihove urbanosti i infrastrukture, ali i zbog regata, koje su ozbiljni projekti koji šire ponudu. Ali organiziranje nekog ozbiljnijeg eventa nije moguće iz neke male sredine u kojoj van sezone radi jedna mala pekara. No, nije kriva ta destinacija, to je jednostavno njen život i način kako ona funkcionira. Ali to će se mijenjati i to kada bude potrebno raditi više od onih 7 tjedana u sezoni.”  

Luksuzni segment yachtinga i neka druga vrsta gostiju 

Danijela Podhraški kao prepreku razvoja u luksuznom segmentu yachtinga vidi zapravo nepostojanje tog luksuza, jer se pojam luxury kod nas često pogrešno poima.  
 
“Luksuzni nije svaki brod od 20m plus. Luksuz nije jednak kod svih brodova i ne bi se trebalo sve trpati u isti koš. Luksuzni segment u nas i ne postoji baš.”
 
Danijela je navela  kako se kao booking agent susreće s nebrojeno mnogo situacija gdje gost pita što im se luksuzno može na kopnu ponuditi, a ponuda u vidu luksuznih trgovina i slično, je kod nas gotovo nepostojeća. 
 
“Produženje sezone je teško i neizvedivo, kada govorimo o velikim brodovima s posadom. Problem je kada sezona završi, posada se raspušta, brodovi idu na refit ili remont. U agencijama nema slobodnog broda za ponuditi sve do početka svibnja.  
 
S našim prirodnim resursima, čistim morem i otocima, smo konkurentni, ali mora se više raditi na onome što se nudi gostu na kopnu osobito onima koji dolaze prvi puta i žele doživjeti destinaciju.  
 
Francuska, Italija i Grčka puno više imaju razvijene sadržaje na kopnu, a mi smo iznad njih po prirodnim ljepotama i slično. Tako da im možemo konkurirati u svakom slučaju.” 

Formula za uspjeh produljenja sezone - treba se usuditi 

Marija Vukelić s druge strane je istaknula kako je iskoristivost predsezone i postsezone moguća i ona u tome uspijeva. Ponudila je nešto novo gostima, gdje organizira poseban program vinskih krstarenja. Usred pandemije je realizirala “pjenušave doručke” na kopnu, a tu je ideju proširila i dalje - na more. Povezala se sa jednim brodarom s nečim potpuno novim i istaknula je kako je imala sreću naći ljude koji su željeli izaći iz svoje uobičajene prakse i zone komfora. 
 
"Nije bilo teško dogovoriti se sa vinarima za neki event ili degustaciju, jer vinarije su uvijek tu gdje jesu.” 
 
Njene se ture održavaju krajem travnja i pri završetku sezone, kada svi uplovljavaju u marine, njena tura tada tek kreće.   
 
“Moja ciljna skupina su bili ljudi kao što sami ja sama. Pitala sam se - gdje bih ja sad išla? Što postoji u svijetu, a kod nas bi se moglo kvalitetno napraviti?” 
 
Projekt vinskih krstarenja cilja ljude koji žele doći na Jadran prije i poslije sezone kada nema gužve, a sa vinarima i restoranima je tada moguće sve dogovoriti, pa čak i otvoriti za rad “van sezone” jer oni tada nisu u gužvi. Rade opuštenije i mogu se bolje posvetiti gostu. 
Program je osmišljen kako bi se vinskom turistu pružio doživljaj koji neće moći iskusiti  u špici sezone, jer su i vinarije i restorani tada u najvećoj gužvi.  
 
“Najbitniji je sadržaj kako bi se sezona produžila, ponuditi nešto drugačije i u terminu kojeg nitko nije ponudio.” 

Kako iskočiti iz “uniformiranog” čarter svijeta

U nastavku se dotaklo pitanja je li moguće ponuditi posebne programe i raznovrsnije ponude, odnosno iskočiti iz uniformiranosti čarter svijeta, unificiranih čarter flota s malom razlikom u opremljenosti brodova. Kako čarteraši gledaju na to i kako iskočiti iz ponude?  
 
Luka Kalember je rekao kako oni u čarteru imaju jednu izreku “Brod nije problem, osim..." 
Rekao je kako osim što brod mora biti održavan, opremljen i imati adekvatan support, brod se treba gledati kao sredstvo za stjecanje iskustava. 
 
”Iako imamo neke “klasične” stvari kao što su short term najam ili puno više fleksibilnosti po pitanju bookinga, to je ono što nas izdvaja. Čak i pred i post sezona može generirati dodatan prihod i sanirati neke rizike u špici sezone.” 
 
Smatra kako je najbolje privući nečiju pažnju i istaknut se s onim o čemu nitko ne priča i zato je ta produljena sezona potencijalna prednost. 
 
“Sa ovim promjenama koje se trenutačno događaju oko nas, osobito sa sociološkog aspekta, nemamo razloga za ne ciljati i našu domaću publiku.” 
 
Moderatorica panela, Selma Čmelik je tu dodala i kako je trend domaćih gostiju u porastu, nije to više toliko nedostižno kao što je bilo nekada. Prije je bilo suludo pričati o 3 dana bookinga, čarteri nisu htjeli ni čuti za to, a danas je trend kratkih jedrenja skoro sasvim normalan, a popularizirali su ga Slovenci jer smo im kao destinacija blizu.   

Integracija marine s destinacijom 

Ispada kako je nautičarima sve sjeverno od Zadra nezanimljivo radi destinacije, a srednji i južni Jadran su popularni zbog razvedenosti obale, uvala i ljepota. Postavilo se pitanje hoće li i ACI-jeva marina Rijeka sa svojom integracijom s gradom biti onaj mali korak iznad za yachting klijentelu kao poželjna destinacija. Prof. Bukša je rekao kako ta izgradnja marine mijenja kompletni koncept turizma u Rijeci.  
 
“Destinacija živi svoj život. Osnovna ideja je da marina bude integralni dio destinacije. Jedan od ključnih nedostataka svih marina jer nemaju opcije za vezanje super luksuznih jahti od 100m i slično. Na Mediteranu takvih vezova uopće nema ili se na njih čeka desetljećima. Rijeka će u jednom trenutku ponuditi 15 takvih vezova odjednom.”  
 
Dakle Rijeka će kao grad trebati postati spremna za razvoj prema marini, jer nautički turizam treba zaposlenike u marini, na održavanju, pružanju usluga na plovilima i gostima. Smatra se kako će infrastruktura marine podignuti čitav grad na neku novu razinu.

Sustavno treba raditi na osposobljavanju ljudi

Svijet se mijenja nevjerojatnom brzinom i sigurno je kako će dio poslova zamijeniti umjetna inteligencija. No neki se poslovi i neka radna snaga ne mogu se zamijeniti. 
 
Sudionici panela su smatrali kako dolaze novi izazovi, ali i rješenja. Problem radne snage je problem trenutka kojeg je moguće riješiti, a i nautika će se sukladno tome razvijati. 
  
Transformacija turizma je neminovna, a problem radne snage je realnost koja se događa sada. No nameće se pitanje hoće li strana radna snaga koje je sve više na obali, biti sposobna predstaviti uslugu ili našu zemlju kako treba i je li poslodavac u stanju osposobiti takvu radnu snagu. 
 
Prof. Bukša je jednostavno rekao: “Poslodavac koji se ne uspije prilagoditi će propasti. To je tako. I to su samo izazovi, a ne problemi.”
  
Luka Kalember je na tu temu izjavio kako imaju i oni izazova te vrste, ali su to promjene koje treba pratiti.  
“Nekada je poslodavac birao radnika, a danas radnik bira poslodavca. Nastao je jaz zbog dolaska strane radne snage, a odlaska jako velikog broja naše radne snage u inozemstvo. Ali to će se vrlo brzo urediti i tržište će se prilagoditi.”
  
Marija Vukelić je navela kako se osoblje s kojim ona surađuje rado educira i postoji motivacija za napredovanje. Specifičnost njenog posla daje poticaj drugima da se naknadno školuju jer im se ukazalo na mnoštvo dodatnih mogućnosti.  
“Imam priliku potaknuti cijelu novu nišu ljudi i samim osmišljavanjem programa i širenjem svoje priče. Naš program su radionice koje nude priče o vinima i hrani, i tako stvaramo i mogućnost za edukaciju, kako gostiju tako i svih sudionika programa.”
  
No, tajna je u ekskluzivnosti, a ne u masovnosti i to je ono što ovakve priče čini drugačijima.  
 
Danijela Podhraški je istaknula kako je posada na brodovima posebna priča. 
“Najveći problem je taj što ne postoji agencija koja se sustavno bavi obukom posade u luxury segmentu. Adria Libar je agencija koja radi taj posao no tu ima još prostora za sveobuhvatniji program. Ignorira se problem odlaska mladih ljudi u inozemstvo za veće plaće, dok ja evo primjerice, ne mogu naći hostesu za rad na luksuznoj jahti, bez obzira na vrhunsku plaću koju nudim.”  
 
Uz to što kod nas imamo poteškoće sa edukacijom kadra također ne postoji službeno udruženje brokera koje bi zastupalo interese ove specifične branše. Trenutno postoji jedna inicijativa za osnivanjem udruge CRO.Y.A. koja bi zastupala interese hrvatskog turizma i Jadrana, no to je tek u fazi pripreme. S druge strane službeno udruženje čartera se nedavno udružilo sa udruženjem marina i sada djeluju kao jedinstvena udruga nautičkog turizma. 

Nameće se prirodan zaključak da bi u takvoj jednoj udruzi trebali sudjelovati i brokeri. Jedan od glavnih ciljeva im je lobirati prema ministarstvu kako bi zaštitili svoja prava.  

Zaključak panela “Nautika 240+” - Sezonalnost ili ne?

Panel je uistinu bio prekratak za sve aktualne teme koje se trenutno događaju u nautici i u čarterima. No, tema sezonalnosti je donijela zajednički zaključak kako se može primijeniti sinergija različitih segmenata nautike te se jače i smislenije pokazati "na van”. 
 
Luka Kalember: “Područje prikupljanja, obrade, dijeljenja i komuniciranja informacija treba biti na razini cijele destinacije. Svi bi trebali imati benefite od toga. Svaka pojedinost ima svoj substitut, a mi bi trebali zajednički raditi i da sve što komuniciramo treba biti dostupno gostima.” 
 
Marija Vukelić: “Sadržaj, profesionalnost i suradnja. Zdrava konkurencija i fair play. Sadržaj za ciljanog gosta, pa ćemo vidjeti kako će sve izgledati za nekih 10-ak godina.” 
 
Juraj Bukša: “Rad, fokus i bez straha, izazovi dolaze, ali se i rješavaju.” 
 
Danijela Podhraški: “Najbitnije je raditi kao jedno. Citirala bih navod kojeg sam negdje nedavno pročitala - najveća prijetnja hrvatskom turizmu su oni koji ga vode.”
  
Iz naše perspektive možemo reći kako je potrebno još i više ovakvih panela, ali i djelovanja, kako bi se stvari pomicale prema naprijed prema jasnom zajedničkom cilju. Najmanje što se može, struka treba barem sjesti i početi razgovarati, za početak. 

• Podijeli:

---