Važnost podrške turizmu tj. ne sijecimo granu na kojoj sjedimo

• 12.09.2023.
• Novosti, Propisi

Turizam u Hrvatskoj cvjeta, ali je li sve tako sjajno kao što izgleda? Unatoč rastu, sezona je bila puna izazova, od medijskih prepreka do debata o privatnom smještaju. Zašto je baš ta vrsta smještaja postala središnja točka rasprave i kako to utječe na našu ekonomiju? Ivica Žuro donosi kako se Hrvatska nosi sa izazovima i koje korake treba poduzeti kako bi turizam i dalje ostao naša jača strana.

Fiskalizirani iznos novca u turizmu u prvih osam mjeseci je gotovo četvrtinu viši nego godinu prije, pa se u ukupnom volumenu ide naprijed… Ali opet - vrlo čudna sezona. 
 
Od velike potražnje u predsezoni do čupanja na vrat, na nos i na desnu ruku kroz politiku cijena i sve raspoložive snage upregnute. No, ne može idealno. 
 
A i treba staviti ruku na srce i reći da je gotovo svake godine Hrvatskoj išlo nešto u prilog, a što se događalo konkurenciji: prošle godine rat na istoku Europe, preklani stroži lockdown nego u ostatku EU Mediterana, prije 8 godina izbjeglički val koji je preplavio Grčku i Tursku. 

 

Turizam u Hrvatskoj. Siječemo li granu na kojoj sjedimo? 

Ove godine je uz povratak konkurencije naš turizam imao još jednog neprijatelja, a to su pojedini strani i domaći mediji. Prvi uz profitni cilj imaju za zadatak negaciju konkurentskih destinacija jer misle na svoje oglašivače, a neće tvornica keksa iz Osijeka plaćati reklame u Frankfurter Allgemeine Zeitungu pa onda daju sebi maha u suptilnom ocrnjivanju i što treba i što ne treba.  
 
Svim zemljama je u cilju pomoći vlastiti turizam i ostaviti domaće goste kući. 
Tim više što je ekonomska situacija podcrtana većim troškovima poslovanja i onda se rade kampanje da Nijemac i Austrijanac ljetuju na Wortherseeu ili po kontinentalnim resortima.  
 
Naši s druge strane u borbi za svaki lajk između razvoda braka influencera, najava domaćih negledljivih sapunica i donošenja vijesti gdje je naložio gradele tko od poznatih Hrvata.  
Jedva čekaju donijeti fotografiju računa koji je prema njima preskup i napadati koliko košta ovo i ono. 
 
Ukratko: ne sijecimo granu na kojoj sjedimo, a to je turizam. U nautičkom smo svjetska sila, i u ovim drugima imamo što reći…  
 
A svaki euro potrošen u domaćem turizmu ne kupuje isključivo led žarulju za BMW rentijera kako to vrišteći sugeriraju pojedini i ozbiljni mediji u potrazi za senzacijom. Konkretno plaća čistačicu, ljude iz praonice, dostavljače iz veleprodaja, uzgajivače krumpira, maslinare, zaposlenike ugostiteljskih objekata, vozače transfera, radnike nacionalnih parkova i omogućuje egzistenciju obitelji svih navedenih. 
 
Turizam je najrobusnija grana nacionalne ekonomije od završetka rata 1995. do danas. Sjetite se samo što se dogodilo sa raznim prerađivačkim industrijama, kemijsko-tehnološkima i slično. 
 
Lud čovjek reže granu na kojoj sjedi, pametan razmišlja kako da stablo donosi još više plodova. 
 
Dante Alighieri bi osmislio - da danas piše svoje kapitalno djelo Pakao - poseban krug pakla za one koji slikaju račune i tuže se po društvenim mrežama.  

 

Uvođenje nameta kao motivacija. Ili ipak više kao splitski grafit...? 

Zarada u nautičkom turizmu se zna tu i tamo usmjeriti u komplementarne djelatnosti koje će upotpuniti ponudu ili dati novu mogućnost gostu da se odluči na dolazak baš kod nas.  
 
Recimo, zgodna mogućnost je gradnja kuće za odmor ili ville sa bazenom ili omanjeg resorta sa super pogledom, ne nužno na obali i sa dozom najvećeg luksuza danas - a to je privatnost.   
 
Na tom tragu se javila debata - koja je inače signal da je sve OK sa stanjem kod nas  - odnosno to što se hotelski lobi i dio medija primarno sa kontinenta natječu tjednima u kritiziranju privatnog smještaja te zalažu za uvođenje posebnog nameta. 
 
Ono što je loše je što se time daje dodatan doprinos neselektivnom ocrnjivanju domaćeg turizma. 
 
Slažemo se da treba podići kvalitetu smještaja i privući platežno sposobnije goste.  
 
Tu je privatni smještaj znatno ispred hotelskog, jedino oni novijeg karaktera mogu parirati uređenjem i donekle sadržajima, ne i kvadraturom po gostu te nisu u mogućnosti osigurati privatnost kao glavni luksuz. Tu neće nijedan porez pomoći. 
 
Zdrav poduzetnički razum nalaže kako bi se u prvom redu trebalo zalagati za smanjenje poreza svima, a ne uvoditi jednoj skupini. Time se postiže ujednačen porezni tretman.  
 
Splitski grafit dobro kaže da je pretpostavka majka svih z…  i stoga nećemo dati ruku u vatru da je ovdje to motivacija, više pokušaj onemogućavanja konkurenata na sve načine. 

 

 
Ukratko se smisao debate svodi na to da rentijerima koji imaju kuće za najam ili drugu nekretninu naplatiti poseban porez jer im se više isplati to i platiti paušalne poreze ili one za kuće za odmor nego otvoriti hotel, zaposliti 10 ljudi i krenuti raditi. 
 
Privatni smještaj se u domaćim okvirima i razvio u dominantan oblik jer su postojeća hotelska poduzeća ili propala ili nisu imala volje ni snage investirati u renoviranje i proširenje kapaciteta. Ujedno nisu imala mogućnosti platiti djelatnike u skladu sa tržišnim prosjekom. 
 
U kombinaciji sa odsustvom ikakve prerađivačke industrije i ostalog uslužnog sektora, to je moglo rezultirati ozbiljnim problemom za lokalne zajednice diljem obale. Srećom fokus je usmjeren na privatni smještaj. 
 
Ako se ide na to da će se otežavanjem uvjeta poslovanju privatnog smještaja dio iskusnih turističkih djelatnika vratiti natrag – tu se inicijatori ovakvih agendi ljuto varaju. Nije ljudima više do toga da nakon 10 godina konačno dobiju status stalnog sezonca i imaju toplu marendu na poslu kao glavni adut. 
 
Nadalje, kao što je rečeno, prije u tekstu, privatni smještaj hrani solidan broj ljudi u nizu.  
 
Za razliku od hotela koji nude sveobuhvatnu uslugu, apartmani i kuće za odmor u većoj mjeri potiču razvoj poduzetništva i zaposlenosti kroz veću vanpansionsku potrošnju na pojedinim lokalitetima. 
 
A nije da i nije porezno opterećen. Od 3% na promet nekretnina pri kupnji, preko plaćanja komunalnih doprinosa i priključaka do kupovine materijala i opreme za funkcioniranje. 
 
Inače, izbjegavanje dvostrukog oporezivanja je uz poštovanje privatnog vlasništva jedan od postulata na kojima počiva Europska Unija. 
 
K tome je porezna politika u Republici Hrvatskoj već oporezovala navedeni smještaj kroz paušalne poreze, poreze na turistički dohodak i poreze na smještajne jedinice po pojedinim primorskim općinama i gradovima.   
Privatni smještaj je inače bio i ostao izuzet od ikakvih subvencija i poticaja.  
 
Za vrijeme pandemije hoteli su imali subvencije i omogućen im je bio moratorij na plaćanje kredita, za razliku od ovih kojemu su usmjerili oštricu javnog napada. 
 

Zaključak: Iskoristiti priliku za nešto naučiti ili “klizeći start”?  

Dobrom dijelu ljudi je teško priznati nekome da se ima od njega što učiti.  
 
Lakše je uletjeti klizećim startom i polomiti noge kao Martin Taylor svojevremeno hrvatskom reprezentativcu Eduardu da Silvi. Samo što potonjeg uvijek pamte kao igrača, za razliku od Taylora koji je i dan danas sinonim za nepotrebnu grubost. 
 
Hotelski sektor znači ima jedinstvenu priliku koristiti iskustva privatnog smještaja, pogotovo onog usmjerenog na višu srednju i visoku imovinsku skupinu.  
 
Ovakve inicijative su besplodne, i u biti analogna situacija bi bila kada bi se cruiseri zalagali za otežavanje poslovanja – ako ne i zabranu – nautičkom čarteru.  
 
Srećom imaju pametnijeg posla i svoje tržište kojeg se drže. 

• Podijeli:

---

---