Zapošljavanje na privremenim odnosno povremenim sezonskim poslovima u turizmu

• 11.10.2022.
• Propisi

Turizam je u Republici Hrvatskoj jedna od najvažnijih gospodarskih grana. U razdoblju trajanja turističke sezone, sektor turizma zapošljava najveći dio radno sposobnog stanovništva.

S obzirom na veliki broj čarter tvrtki te time visoku potrebu za radnom snagom, a budući da su uvjeti u čarter djelatnosti promjenjivi (poslovanje ovisi, između ostalog, o vremenskim uvjetima), čarter tvrtke imaju potrebu za povremenim radnicima.

Prilikom izmjene gostiju, koja se pretežno događa jedan dan u tjednu 4-8 tjedana visoke sezone u godini, osoblje u tim objektima (spremačice, čistačice, nosači prtljage i ostali) potrebno je u znatno povećanom opsegu u odnosu na redovno poslovanje. Dakle pružatelji usluga smještaja na plovnim objektima i drugim smještajnim objektima imaju potrebu, uz postojeće stalne i sezonski zaposlene radnike, za zapošljavanjem dodatne radne snage kako bi zadržali opstojnost poslovanja, te kvalitetu pružanja usluga turistima.

Jedino rješenje je povremeni i fleksibilan angažman nezaposlenih ili već zaposlenih osoba koje su slobodne subotom kad je najveća potreba, te i takve osobe postoje i žele raditi, ali je najčešći slučaj da im primarni poslodavac (npr. obrazovne i zdravstvene ustanove) ne dozvoljavaju dodatni rad ili žele kombinirati povremeni rad kod više poslodavaca.

Kako bi se spriječio rad na crno potrebno je uspostaviti zakonodavni okvir. 

Zakonodavni okvir

Zakonom o tržištu rada uređeno je zapošljavanje na privremenim, odnosno povremenim sezonskim poslovima, ali samo u sektoru poljoprivrede.

Važeće zakonske odredbe koje prepoznaju mogućnost dodatnog rada u sektoru turizma, odnosno rada za drugog poslodavca u okolnostima kada radnik već radi u punom radnom vremenu, nisu usklađene s potrebama tržišta rada.

Objasnit ćemo u nastavku kako je to regulirano u sektoru poljoprivrede.

Poslodavcima koji obavljaju poljoprivrednu djelatnost važeći propisi radnog prava omogućavaju zapošljavanje radnika na pojednostavljeni način, što podrazumijeva sklapanje ugovora o radu, plaćanje doprinosa i poreza na dohodak s manje administriranja i uz manje fiskalnih obaveza.

Sezonsko zapošljavanje predstavlja specifičan oblik zapošljavanja u djelatnostima s izrazito sezonskim karakterom poslovnih aktivnosti. U RH je to najčešće u poljoprivredi i turizmu. 

Radni odnosi u RH prvenstveno su uređeni Zakonom o radu kao općim propisom.

Radne odnose sezonskog karaktera ZOR posebno regulira samo u odredbama koje se odnose na obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove te odredbama koje se odnose na preraspodijeljeno radno vrijeme i dnevni odmor sezonskog radnika.

Zasnivanje radnog odnosa između poslodavca i sezonskog radnika uređeno je ZOR-om na temelju “klasičnog ugovara” o radu na određeno vrijeme te ugovora o radu za stalne sezonske poslove.

Nadalje, Zakonom o tržištu rada i podzakonskim propisima izravno se regulira samo zapošljavanje sezonskih radnika na privremenim odnosno povremenim poslovima u poljoprivredi. Isti Zakon neposredno ne regulira sezonsko zapošljavanje koje se odnosi na zapošljavanje u turizmu.

Ugovor o sezonskom radu za obavljanje privremenih odnosno povremenih sezonskih poslova u poljoprivredi sklapa se, prije početka rada, za svaki radni dan, predajom i prihvatom vrijednosnog kupona te njegovim evidentiranjem na propisanom obrascu ugovora o sezonskom radu u poljoprivredi.

Predajom i prihvatom tzv. vaučera (kupona) smatra se da su sezonski radnik i poslodavac suglasni sa sadržajem ugovora.

Vrijednosni kupon/vaučer je javna isprava kojom se dokazuje da je poslodavac za sezonskog radnika uplatio doprinose za obvezna osiguranja prema dnevnoj osnovici. Poslodavac nije dužan posebno obračunavati niti uplaćivati doprinose za obvezna osiguranja prema posebnom propisu jer su ista uplaćena unaprijed kupnjom vrijednosnog kupona.

Kada je u pitanju zasnivanje radnog odnosa sa sezonskim radnicima u turizmu u Hrvatskoj ne postoji poseban ugovor za sezonski rad u sektoru turizma, već se za zasnivanje radnog odnosa koristi ugovor na određeno vrijeme.

Aktualno predloženim izmjenama i dopunama Zakona o radu predviđa se također mogućnost dodatnog rada radnika bez obveze pristanka matičnog poslodavca, s radnim vremenom do osam sati tjedno i iznimno duže, do 16 sati tjedno, pod zakonom propisanim uvjetima, kako bi se poticalo zapošljavanje i zakonit rad te djelovalo u pravcu suzbijanja neprijavljenoga rada.

Aktualne zakonske izmjene i efekti koji će se postići

Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o radu predlaže se izmjena članka 16., a koji glasi: „Ugovor o radu za stalne sezonske poslove“.

Članak 16. mijenja se i glasi: „(1) Poslodavac može, za posao koji se pretežno obavlja sezonski, s radnikom sklopiti ugovor o radu za stalne sezonske poslove. (2) Pod poslom koji se obavlja sezonski, u smislu ovoga Zakona, smatra se posao čiji se opseg i intenzitet privremeno povećava u skladu s povećanjem intenziteta poslovnih aktivnosti određenih djelatnosti koje ovise o izmjeni godišnjih doba, na način da je u određenim godišnjim razdobljima povećana potreba za njegovim obavljanjem, a u drugim razdobljima se smanjuje ili u potpunosti nestaje (npr. poslovi u djelatnosti poljoprivrede, ugostiteljstva, turizma).“

Dodatan rad radnika reguliran je u članku 18.a koji određuje da radnik koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca (matični poslodavac), odnosno radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca (matični poslodavci) tako da je njegovo ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca.

Radnik je dužan prije početka rada kod drugog poslodavca, pisanim putem obavijestiti matičnog poslodavca, odnosno matične poslodavce o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem.

Matični poslodavac može pisanim putem zatražiti od radnika da prestane obavljati dodatan rad kod drugog poslodavca, ako za to postoje objektivni razlozi, osobito ako je to protivno zakonskoj zabrani natjecanja ili ako se obavlja unutar rasporeda radnog vremena radnika kod matičnog poslodavca.

Ako je zahtjev matičnog poslodavca postavljen zbog postupanja protivnog zakonskoj zabrani natjecanja radnika s poslodavcem, na prava i obveze radnika i poslodavca će se na odgovarajući način primijeniti odredbe ovoga Zakona koje uređuju zakonsku zabranu natjecanja.

Ako je zahtjev matičnog poslodavca postavljen zbog obavljanja dodatnog rada unutar rasporeda radnog vremena radnika kod matičnog poslodavca, radnik je dužan u roku od pet dana prilagoditi radno vrijeme kod drugog poslodavca.

Poslodavac kod kojeg je radnik zaposlen u dodatnom radu dužan je, na zahtjev radnika, omogućiti korištenje godišnjeg odmora toga radnika u istom tjednu u kojem godišnji odmor koristi kod matičnog poslodavca.

Najveća novost u uređenju dodatnog rada radnika jest ta da za obavljanje dodatnog (ili tzv. dopunskog) rada, radniku više neće biti potrebna suglasnost matičnog poslodavca, ali će se u određenim slučajevima matični poslodavac moći usprotiviti dodatnom radu radnika.

Izmjenjenom zakonskom regulacijom legalizirati će se „rad na crno“ te olakšati poslodavcima zapošljavanje.

• Podijeli:

---

---