Rušenje stereotipa: žene na ‘muškim’ poslovima u čarteru

• 08.03.2023.
• Novosti

Netipična zanimanja za žene? Može biti kako su to ona zanimanja koja su se do sada smatrala rezerviranima za muškarce. No, u nautičkom čarteru žene sve više ruše te stereotipe. Ovo su njihove priče.

Dugi niz godina nautički čarter je slovio kao industrija u kojoj dominiraju muškarci. Muškarci su radili (i još uvijek rade) na pozicijama, managera, prodajnih predstavnika, mehaničara, skipera, električara, stolara i mornara. Direktore ili vlasnike ne moramo ni spomenuti. Žene su bile one koje su radile kao domaćice ili u administraciji, na recepciji, bookingu i knjigovodstvu.  
 
I danas nije neka velika razlika, ali se situacija polako mijenja.  
 
Posljednjih godina vidi se pomak u čarter industriji jer sve više žena ulazi u ovu branšu i ruši stereotipe koje smo do sada poznavali. Sve je više žena na pozicijama direktorica, voditeljica odjela prodaje i rezervacija. Žene ulaze u vlasničke strukture čarter tvrtki, ali i na pozicije koje smo nekako smatrali isključivo ‘muškim’. 
 
Danas posebno želimo u prvi plan staviti sve one žene koje se rijetko spominju u ovoj branši, poput spremačica i domaćica koje vrijedno rade i pridonose da jedna čarter tvrtka gostu ostavi najbolji dojam, da se gosti osjećaju ugodno na čistom i mirisnom plovilu.  
 
Fokus nam je na ženama koje rade ‘muška’ zanimanja od mehaničarki koje su svladale umijeće održavanja motora do skiperica koje plove u turama po 7 ili 14 dana i stoje gostima na raspolaganju 24 sata u danu ili pak žena koje rade mornarske poslove u bazi. Želimo istaknuti vještine i stručnost ovih žena koje dokazuju - spol nije prepreka kada je u pitanju rad i volja, naprotiv, to što su žene na ‘muškim’ zanimanjima daje im drugu perspektivu i često im je to prednost. 
 
Na današnji Međunarodni dan žena, slavimo žene koje se svakodnevno suočavaju s izazovima radeći ‘muške’ poslove u čarteru te vam donosimo njihove jedinstvene priče. 

 

“Motor je motor, povatat ćeš ti to” – prvi susreti naših čarterašica s budućom karijerom 

Rijetkost je susresti mehaničarku u nekom od auto servisa, a još je veća rijetkost pronaći mehaničarku u čarteru. No, rijetko ne znači i nemoguće.  
 
Dokazuje to Petra Tomić, mlada perspektivna automehaničarka, koja trenutno radi u  servisnom timu Croatia Yachtinga u Kaštelima. Iako je počela prije tek četiri godine danas smatra kako je naučila mnogo, ali i kako ima još više za naučiti. 
“Od ranog djetinjstva me zanimala mehanika, ali nikad nisam razmišljala o nautici, nego o auto servisu i tako sam u Industrijsko-obrtničkoj školi Šibenik završila smjer automehatroničar. Spletom okolnosti nalazim se u servis timu Croatia Yachtinga, gdje je moja karijera započela prije četiri godine na mjestu pomoćnog mehaničara.  
 
Tad je za mene to sve bilo novo, previše nepoznato, velika je flota, pitala sam se kako i hoću li se snaći. Tu upada moj mentor Špiro „motor je motor, povatat ćeš ti to“. Kako prije četiri godine, tako i danas, Špiro je moja velika podrška s puno strpljenja i volje za objasniti nepoznanice. Uz dobrog mentora i podršku ostalog tima svaki posao je lak i odrađen sa zadovoljstvom.” 
 
S druge strane skiperica Tanja Dinter Vidaković iz Zagreba, koja je tek sa 26 godina stala na jedrilicu, kaže kako je to bila ljubav na prvi pogled. Zaljubila se u more, vjetar, marine i brodove. Jedno je ljeto bilo ključno te je zaključila (nakon susreta s neprofesionalnim skiperom) kako nju nitko neće “vozati” i kako to sve ona može i sama.  
 
Kada je položila za voditelja brodice, njena okolina je mislila kako je to super hobi ili način za provesti godišnji, ali i kako biti skiper nije prava karijera. Godine su prolazile i glavni pokretač Tanji je bio kada je izgubila dugogodišnji posao. Tako su joj se jedna vrata zatvorila, a druga otvorila te je pala odluka – ljubav prema jedrenju će joj postati pravi posao.  
 
Kada je trebala otići na prvu rutu kao skiper, iako iskusna jedriličarka i sudionica regata, prva joj je reakcija bila pobjeći glavom bez obzira. Preuzimanje 16 metarske jedrilice i vožnja gostiju činila se nečim nemogućim za nju. Ali volja i želja su prevladali kao i osjećaj odgovornosti, ali i uvjerenje kako osoba raste izlazeći iz vlastite zone komfora. U toj prvoj pravoj plovidbi, nitko nije ni primijetio kako joj je to prva prava skiperaža.  
 
Katarina Nimčević koja je trenutno zaposlena kao domaćica u Asta Yachingu u Sukošanu, kaže kako joj je taj posao došao pomalo neočekivano, ali u najboljem razdoblju, kada joj je posao bio prijeko potreban. Smatra kako je posao u čarteru drugačiji od svih drugih koje je do tada radila, ali ima svojih čari. Smatra kako rad s ljudima ima svojih dobrih i loših strana, ali se veseli svakom novom danu jer ima priliku raditi posao koji voli.  
 
Marina Panđa koja je svojevremeno radila na održavanju plovila u čarter floti u Biogradu (mornar u bazi), a danas u administraciji, kaže kako se u čarteru našla sasvim slučajno, počevši sa školom jedrenja. 
“U čarteru sam se našla skoro pa slučajno. Krenula sam u školu jedrenja u Yacht clubu Biograd i radila u kafiću gdje su dolazili momci koji rade u marini. Meni se posao održavanja brodova činio zanimljiv i onda sam krenula ispitivati od chartera do chartera treba li im radnika, ali obično je odgovor bio da im je ured pun ili da im ne treba domaćica. Kad bih rekla da želim održavati brodove, nisu me pretjerano ozbiljno shvaćali. Onda mi je priliku dao gospodin Gordan Borčilo.” 
 
Marina danas više ne radi na održavanju, ali kaže kako je nostalgija još uvijek vuče pa ponekad pobjegne bojati pasarele.  

 

Radni dan žena u čarteru? Jahta, marina, pučina i brojni izazovi (i mnogo strpljenja) 

Nije iznenađujuće, radni dan ovih žena u čarteru je kao i svakom drugom zaposleniku, ali posao koji rade je drugačiji, a povrh toga njihovo radno mjesto nije standardno, nego je to marina, jahta ili otvoreno more. Njihovi svakodnevni radni zadaci ubrajaju i papirologiju, ali i odražavanje motora, servis i popravke, rad u škveru, čišćenje i nadzor plovila.  
 
Svaki kvar i svaka nepredviđena situacija izazov je i najiskusnijima u čarter branši pa tako i ovim ženama u čarteru. Rad s ljudima bilo oni kolege, vanjski servisi za čišćenje ili drugi servisi - svi oni trebaju obaviti svoje zadatke na vrijeme da bi gosti bili sretni i zadovoljni. Može se reći kako ni vrijeme nije baš veliki prijatelj, osobito u sezoni kada svi zadaci trebaju biti obavljeni odmah i sada.  
 
Subote su u sezoni rezervirane za smjenu gostiju i primopredaju plovila, dakle gužva i strka. Briga o čistoći svake jedrilice, motornjaka ili katamarana,  briga o sigurnosti i tehničkoj ispravnosti samog plovila, ali i dobrom provodu putnika, sve to ulazi u opis zadataka ovih žena. Uz kratko vrijeme za izvršenje svih tih zadataka, visoke ljetne temperature i različito zahtjevne goste, stres se vrlo brzo akumulira, no sve se izdrži uz dobru organizaciju, i ono najvažnije uz dobru ekipu na poslu. 
 
Naše žene u čarteru kažu kako im je za njihove poslove bila potrebna prilagodba, a najviše se to odnosilo na fizički dio posla, kada je bilo potrebno podići nešto teško kao što je platforma velike jedrilice ili gumenjak. 
 
Tanja s druge strane ističe: “Strpljenje, organizacija, mogućnost prilagodbe. Svaki tjedan gosti su druge nacionalnosti, drugih običaja, drugih navika, a životni prostor je malen i ograničen. Treba im se prilagoditi, biti prisutan i na raspolaganju, a opet nevidljiv. Ponavljam - ovo je njihov odmor, vjerojatno ga čekaju čitavu godinu i nastojim ga prilagoditi njima. 
 S druge strane sve mora proteći glatko, sa čim moguće manje problema i to takvih da ih oni ne primijete, a ako ih i primijete da se osjećaju u sigurnim rukama. Ponekad treba pronaći doktora na otoku, restoran u kojem će dobro jesti, uvalu u kojoj ćemo biti sami, tirkiznu boju mora i slično.” 

Sve u svemu, naše žene smatraju kako nisu imale previše drugačijih izazova samo zbog činjenice što su žene, ali kako je postojao proces prilagodbe, osobito kod fizički zahtjevnijih dijelova posla. 
Ne vide sebe nimalo drugačijima od ostalih kolega i kažu kako su se vremena ipak  promijenila.  
 
Katarina pak misli da je lakše raditi u industriji kojom dominiraju muškarci jer su oni u poslu puno jednostavniji nego žene, nema previše kompliciranja.  
“Najizazovniji dio moga posla jest rad sa ženama koje rade za servis koji nam čisti brodove u sezoni. Izazovno je to jer se stalno izmjenjuju žene i treba imati ponekad jako puno strpljenja u radu s njima.” 

 

Za rad u čarteru potrebne su specifične vještine? 

Ne samo žene, nego svatko tko radi u čarteru treba biti virtuoz u organizaciji vremena i biti snalažljiv kao da se priprema za neku Olimpijsku disciplinu. Rad u čarteru zahtijeva i sposobnost rada u timu, vještine komunikacije i rada s ljudima te prilagođavanje različitim zahtjevima, nadređenih, kolega, ali i gostiju. 
 
Mehaničarka Petra ističe: “Vještina koja je najvažnija u našem poslu je prvenstveno sposobnost rada u timu, zatim rukovanje određenim alatom, snalažljivost, mirne ruke, a ponekad i mašta. Smatram da sam sve navedene vještine dodatno usavršila iskustvom.” 
 
Jedan skiper/ica treba biti i dobar psiholog i komunikator, gosti su različitih nacionalnost i kultura, a odmor provode na npr., jedrilici koja je relativno skučen prostor. 
 
Domaćica treba jahte očistiti i brzo i efikasno, pritom surađivati sa mnoštvom nerijetko i neiskusnih kolegica. To zahtijeva posebne vještine koje odlikuju većinu ljudi koja radi u turizmu, efikasnost u najkraćem mogućem roku. Osim toga znaju kako biti prisutan, a biti nevidljiv.  
 
Rad u čarteru zahtjeva i mnoštvo raznih prilagodbi, kažu naše čarterašice, kako bi odmor u sezoni protekao glatko za sve, i za goste, ali i za njihov tim. 
 
Iskustvo koje se stekne u čarteru pa makar i ono osnovno, je dragocjeno i vrijedno, a osobito ako se kasnije žele prebaciti na neko drugo radno mjesto u turizmu. Marina danas radi u uredu, ali kaže: “Svakako bila najbitnija snalažljivost i volja, makar pretpostavljam da je to bitno u svakom poslu. I moram priznati da mi je taj posao jako pomogao u ovom trenutnom. Znam malo više o brodovima od, naprimjer, mojih kolegica i onda to poprilično pomaže u npr. fakturiranju vlasnicima, bookingu, rješavanju šteta bilo s gostima, bilo s osiguranjem.” 

 

Organizacija je bitna svima, a žene u čarteru su najbolje u tome 

U Hrvatskoj vrijedi ona dok drugi rade, skiperi i ostali čarteraši se odmaraju.  
Ali isto tako, dok “normalan” narod odmara, čarteri rade punom parom. Odmarati se može i zimi ili u kasnoj sezoni, a odmoriti se uvijek može ako se vrijeme dobro organizira. 
 
Rad u čarteru često nije posao s radnim vremenom od 8-16h nego zahtijeva i određene kompromise. Kao prednost rada u čarteru može se navesti raznovrsnost posla; u čarteru sigurno nikad nije dosadno. Veliki plus je i činjenica kako je u nekim poslovima moguće provesti čitavo ljeto na moru u plovidbi s gostima i stvarajući nova prijateljstva. 
 
Naše protagonistice kažu kako se trebaju dobro organizirati da bi im i privatni život i radni dan prolazio glatko. Kažu kako u tome uspijevaju čak i srcu sezone i kako su s vremenom naučile biti vrhunske u tome. 
 
Obzirom da smo za ovaj članak intervjuirali zaista zanimljive žene raznih dobi i pozicija, time su njihove perspektive i iskustva drugačija. No, zanimalo nas je jesu li morale žrtvovati neki dio svog života kako bi obavljale posao kojim se bave? 
 
Petra kao mlada žena za sada odlično održava ravnotežu između privatnog i poslovnog života te smatra kako nije morala ništa ‘žrtvovati’ zbog svog posla kojim se bavi, a Marina samo veselo odmahuje rukom na ovo pitanje. Katarina također kaže kako ne smatra da je trebala išta žrtvovati radeći u čarteru.  
 
No, Tanju je plovidba i sezona odvajala od obitelji iako kaže da ima obitelj koja ju je u svemu podržavala pa tako i u ovom poslu. Danas je klasične skiperaže zamijenila edukacijama na jedrilicama i katamaranima. U suradnji sa stručnjacima iz drugih područja organizira razna tematska i edukativna jedrenja kao npr. Yoga week, radionicu kuhanja na brodu, Sail&Hike program i slično. Njen je plan napraviti priču koja će rasti i razvijati se, gdje ona može biti skiper i organizator u programima koji su njoj samoj zanimljivi.   

Tehnologija u čarteru - od pisanja u bilježnice do svih potrebnih informacija na mobitelu 

Nekima u čarteru napredak u novim tehnologijama ne znači mnogo, jer je za potrebe njihovog posla minimalan. Ako se i što novoga dogodi, lako im je ostati informiran kroz dodatne edukacije.  
 
S druge strane, skiperima, administraciji i booking osoblju tehnologije olakšavaju posao iz sezone u sezonu. Dalek su put prošle žene iz naše priče , od bilježenja svih podataka u bilježnicu i hrpe nautičkih karata, do današnjih centralnih sustava i aplikacija za mobitele. Ne samo kako im olakšavaju dnevne zadatke nego imaju i sve na jednom mjestu; karte, prognoze, alarme za sidrenje i monitoring plovila. 
 
No, ističu kako to ne znači da ne bi trebalo znati čitati i karte u papirnatom obliku ili ući u razgovor s lokalnim ljudima kako bi se dobile informacije koje najbolje poznaju samo oni.  
Uostalom, i tehnologija ponekad zna zakazati, a i mobitel može završiti u moru. 

 

Važnost mentora i potvrda dobrog rada 

Naše čaterašice kažu kao skoro ne bi bile gdje su danas bez svojih mentora koji su ih uzeli “pod svoje”. U čarteru je mentor oduvijek važna figura osobito ako zna kvalitetno prenijeti svoje znanje. A uštedu vremena kojeg je u sezoni uvijek premalo, ne moramo ni naglašavati. 
 
Danas se mentorstvo nastavlja novim generacijama, nerijetko i preko grupa u aplikacijama za dopisivanje gdje se razmjenjuju informacije i svakodnevni zadaci.  
 
Marina ističe: “Imala sam fantastičnog mentora – Neno Tolić. Učio me raditi, učio me primopredaju, kako s ljudima, učio me brod voziti. I uvijek miran, na njemu se subotnji stres nikad nije vidio. Ali moram priznati da su mi sve kolege po malo bili mentori, čak i iz susjednih čartera. 
Svakako je bitno imati mentora, vidim i sad po ekipi s posla, kako stariji uče mlađe i koliko to znači. A usput i mentori često nauče nešto u procesu!” 

Mentorstvo je proces, naglašavaju ove žene, gdje svi u procesu uče, svima je nekako ostalo prenijeti svoje znanje i dok uče oni mladi, ujedno uče i oni koji su tu već godinama.  
 
Velika potvrda im je i to što osjećaju prihvaćanje u branši u kojoj rade, te su se “našle” u poslu kojeg rade. U nekim slučajevima potvrda dobrog rada su im gosti koji im se vraćaju iz godine u godinu, a s druge strane i svaka pohvala od strane kolega. 
 
Tanja navodi: “Velika potvrda da dobro radim moj posao su gosti koji mi se vraćaju svake godine. To su ljudi s kojima sam ostvarila divan odnos i moji idealni klijenti.” 
 
Jednom su mi jedni gosti rekli da su dugo odlučivali hoće li na odmor na jedrenje u Hrvatsku ili putovanje Brazilom. Iz financijskih razloga odlučili su se za Hrvatsku i na kraju tjedna priznali da je ovaj odmor premašio sva njihova očekivanja i da im je neizmjerno drago što su ga izabrali. 
 
Ali ono što je meni osobno najdraže je kad vidim ushićenje u očima i osmjeh na licu kad mi kažu da su se zaljubili u jedrenje.” 

“Ja njoj dam svoj brod da vozi” - podrška okoline i njena važnost  

Neke od naših žena iz ove priče su od samih početaka nailazile na čuđenje, ali kasnije i na divljenje, a kažu kako je podrška koju su dobile bila veća od očekivane. Mehaničarka Petra kaže kao joj je to uvelike pomoglo osjećati se opušteno i prihvaćeno i kako joj je ta činjenica izuzetno važna. 
 
Kako god uzmemo posao u čarteru predstavlja veliku  odgovornost, a bez pretjerivanja možemo reći kako skiperice imaju i veću ulogu po tom pitanju, jer ipak su odgovorne za svoje goste u plovilu. No, jednako ističu važnost kada im kolege iskažu podršku i kažu: “Ti to možeš.”, bez obzira koliko je brod velik ili sofisticiran. 
 
Sami njihovi početci su sigurno bili teški, možda su očevi, majke i prijatelji  za njih htjeli nešto bolje, jednostavnije ili primjerenije, ma što god to bilo. Ali one su bile čvrste u svojoj odluci.  
 
Marina nam priča: “Što se tiče okoline, najsmješnija mi je priča o mom ocu. Prvo je bilo što ćeš u školu jedrenja, što ćeš polagati B kategoriju, što ćeš raditi u marini, žensko si. A onda nakon nekog vremena je postao ponosan, makar to nikad on direktno nije rekao, ali kad bi došli gosti u kuću bi on sav bitan rekao: - Znaš, ona ti je skiperica. Ja njoj dam svoj brod da vozi“. 
 
Možda ženama treba malo više vremena kako bi se dokazale, ali one na kraju to uvijek i učine.  

A gdje vam je pravi skiper?  - prednosti i izazovi rada u “muškoj” industriji 

Kaže se kako su predrasude tu kako bi se rušile, a ove žene baš to i čine. Petra koja radi isključivo u muškom okruženju kaže kako ni ne primjećuje razliku i kako su je njeni muški kolege čak i “razmazili”.

“U čarteru, po mom mišljenju, ne postoje izazovi isključivo za žene. Svaki posao nosi svoje izazove, međutim niti jedan izazov nije nesavladiv. Smatram da prihvaćanje izazova u poslu i uspješno rješavanje istih dovodi do osobnog zadovoljstva i razvoja u karijeri.” 
 
Tanja se sjeća jednog ne tako davnog razgovora s kolegom skiperom, koji je išao otprilike ovako:  
“Kolega: Wow, ženska ekipa, super! A gdje vam je skiper? 
Tanja: Ja sam skiper. 
Kolega: Ok, ok. Mislim...gdje vam je pravi skiper?” 
 
Iako smo u 21. Stoljeću i društvo je napredovalo još uvijek postoje predrasude i naše čarterašice ipak čekaju kada će nestati predrasude o tome gdje su pojedini poslovi rezervirani samo za jedan spol. I iako znaju kako je žena u čarteru sve više ipak to nije dovoljno. 
  
Veliki problem su male okoline gdje je definitivno potrebno promijeniti mišljenje o ženama u čarteru, i kako su suvišne podjele na muške i ženske poslove.  
 
Iako u čarteru ne postoje izazovi koji su isključivo rezervirani za žene, svaki posao nosi svoje izazove. Ipak, uspješno rješavanje istih dovodi do osobnog zadovoljstva i razvoja u karijeri, a predrasude sve više nestaju. 
 
Naše čarterašice slažu se  kako je njihova branša definitivno uključiva za žene ali da se žene ipak trebaju odvažiti za ući u taj svijet koji se na van, smatra isključivo muškim.  
 
Jednako tako smatra Tanja kako bi čarteri trebali shvatiti kako čartera nema bez ljudi, kao ni što jahte nema bez skipera.  
 
“Neovisno o spolu, voljela bih da svi sudionici čarter industrije shvate da smo svi partneri. Nema chartera bez skipera i obrnuto. Nažalost često se događa da skiperi imaju osjećaj da im se pokušava nametnuti ili ih zakinuti za nešto što ne žele. Nerijetko sam bila upozoravana da dobro pazim kod pregleda broda jer se zna namjerno sakriti nešto za što će se poslije od skipera tražiti odšteta i slične stvari.  
 
Umjesto da shvatimo da smo partneri u poslu i da se koncentriramo na gosta, mi stalno moramo biti na oprezu. A stvar je da se gosti vežu uz osobu, najčešće skipera, a on/ona slijedeće godine savjetuje u kojem charteru unajmiti brod. Ako sam ja sigurna da je charter dobar, da je pošten prema svojim suradnicima, dobro održava brodove i znam da mu se u slučaju nužde mogu obratiti u svako doba dana, preporučiti ću taj charter i gost će kod njega uzeti plovilo.” 

 

Savjet za sve žene koje su zainteresirane za karijeru u nautičkom čarteru 

Za kraj, naše odvažne žene, Marina, Tanja, Petra i Katarina iz svoje perspektive smatraju kako je njihova karijera nešto što bi rado preporučile svima, osobito ako vole more i brodove.  
 
Ako je strah u pitanju, kažu kako je posao u čarteru izazovan, ali zanimljiv posao, gdje postoji i velika mogućnost za napredovanje. Osobito jer je čarter jedan poseban svijet koji se čovjeku uvuče pod kožu i ponekad se od njega nemoguće odvojiti. 

Ne kaže se uzalud, jednom u čarteru, uvijek u čarteru. 
 
“Samo naprijed. Ako volite more i brodove, u ovom sektoru ima jako puno posla i po svemu sudeći, samo će rasti. Ovo je predivan svijet za sebe koji vas opije i jedini problem je što se uvuče pod kožu i teško se ili nemoguće odvojiti od njega ikad.” kaže Tanja. 
Marina također potvrđuje: “Go for it! I neka vas ne obeshrabri ako vas na jednom razgovoru za posao odbiju ili ne shvate ozbiljno.” 
Petra za kraj zaključuje: “Nautički turizam je najprofitabilniji i najperspektivniji oblik turizma u Hrvatskoj, stoga postoji velika mogućnost napredovanja u karijeri. Ne dozvolite da vas strah od neprihvaćanja spriječi u ostvarenju vašeg cilja.” 
 
Mi za kraj možemo samo reći svaka čast i hvala ovim divnim ženama koje su podijelile svoje iskustvo s nama i nadamo se da će poslužiti kao inspiracija drugim ženama da se okušaju u ovoj branši. 
A samim time nadamo se da će i ova branša s više žena na različitim pozicijama poprimiti neki drugačiji izgled. Ostaje nam da budemo svjedoci promjena. 

• Podijeli:

---