Što se predlaže kao novo rješenje zakona o koncesijama

• 21.12.2022.
• Propisi

Postojeći zakonodavni okvir ne regulira pitanje koncesija na pravilan način. Stoga je Udruženje nautičkog turizma i čarter grupacije pri HGK iznijelo prijedloge za koje smatraju kako bi se trebali uvrstiti u Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.

Udruženje nautičkog turizma i čarter grupacije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) predlaže donošenje novog, jasnijeg zakonodavnog okvira po pitanju koncesija. 
 
Udruženje nautičkog turizma i čarter grupacije pri HGK uključeno je u radnu skupinu na izradi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. U tom su smislu upućeni prijedlozi usmjereni k postojećim koncesionarima - koji po isteku svojih koncesija ne bi morali svi izlaziti na javni natječaj te da ne bude cijena koncesije odlučujući faktor.  
 
Prijedlog je također i valoriziranje svih ulaganja u infrastrukturu marina, što amortiziranih, što neamortiziranih, ulaganja u kadrove te dobro gospodarenje kroz sve godine trajanja koncesijskog odobrenja. 
 
Postojeći zakonodavni okvir, naime, ne predviđa naknadu izvanrednih ulaganja koje je koncesionar poduzimao tijekom trajanja koncesije, odnosno onih ulaganja koje nisu bile predviđene ugovorom o koncesiji, nego su naknadno poduzimane.  
 
Drugim riječima, koncesionaru koji ne uspije s produljenjem ugovora o koncesiji, a izvršio je dodatna ulaganja u pomorsko dobro kako bi poboljšao usluge u marini i tako povećao konkurentnost, ostvarenje prava na naknadu za ulaganje je neizvjesno. 
 
Kvalitetniji zakonski okvir za rješavanje ovih pitanja trebao bi osigurati novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. 

 
Upitna zakonska regulativa i nekvalitetna koncesijska rješenja 

Trenutačna zakonska rješenja i različita tumačenja Direktiva EU-a oko kriterija za izlaske na javne natječaje za koncesije od strane naših ministarstava mogu dovesti do toga da po isteku tih koncesijskih ugovora, koncesionari izgube mogućnost sklapanja novih ugovora. I to samo radi »malo« veće cijene koncesijske naknade, koju može ponuditi potencijalni novi natjecatelj i tako „pobrati šlag sa torte ulaganja“ prethodnog koncesionara. 
 
Neizvjesnost oko produljenja koncesije, zbog neizvjesnog ishoda oko produženja koncesijskog odobrenja, demotivira vlasnike marina u planiranju novih ulaganja za proširenje kapaciteta i povećanje ponude. Time automatski postaju manje konkurentni u odnosu na druge marine.  
 
Zbog toga jer će većini koncesionara isteći odobrenje za korištenje, isti ne ulažu u postojeću infrastrukturu, modernizaciju i proširenje usluga, budući kako je svaka investicija neisplativa za slučaj ako se koncesija ne produlji.  
 
Zakon regulira da koncesionar po isteku koncesijskog odobrenja ima pravo iz marine demontirati i odnijeti svu infrastrukturu koju je moguće demontirati. Dakle, zakon koji je trenutno na snazi „kažnjava“ one vlasnike marina koji su, u želji kako bi svojim klijentima pružili kvalitetniju uslugu i moderniziraju svoje poslovanje, kroz godine konstantno ulagali u dodatne sadržaje i ponudu bez koje ne bi bili konkurentni na tržištu.  
 
I umjesto da ih potiče i motivira na takva i daljnja ulaganja, zakon im prijeti natječajem na kojem u trenu mogu sve izgubiti i ostati bez marine. Nju već sutra može preuzeti ponuditelj koji će na natječaju ponuditi bolje uvjete i veće koncesijske naknade te iskoristiti ulaganja postojećeg koncesionara. Kojima postojeći koncesionar ne može konkurirati.  
 
S druge strane, važeći zakon „nagrađuje“ one vlasnike marina koji kroz vrijeme trajanja koncesijskog odobrenja nisu bitnije ulagali u infrastrukturu i koji su svoje poslovanje, uz sitnija odstupanja i manja ulaganja, zadržali na razini početne investicije. Pritom zakonodavac ne razmišlja o tome je li takva marina konkurentna na tržištu i što može ponuditi klijentima, te koliko će u budućnosti biti konkurentna. 

 
Novo zakonsko rješenje za koncesije

Novim zakonskim rješenjem ovo bi se definiralo na način da se država najprije obrati dosadašnjim nositeljima koncesije i pita iste žele li produžiti koncesiju. Tek onda, ukoliko je odgovor negativan, da na tržištu traži novog koncesionara putem javnog natječaja.  
 
Novi zakonski okvir, koji će u obzir uzimati ulaganja dosadašnjih nositelja koncesije, trebao bi svima olakšati poslovanje, investicije i dugoročno planiranje. 
 
Urednom koncesionaru moglo bi se priznati pravo na novčanu naknadu za određena ulaganja. Naknada bi se mogla priznati za one nužne i korisne troškove odnosno ulaganja koja nisu bila predviđena studijom gospodarske opravdanosti, odlukom i ugovorom o koncesiji, ali umanjene za amortiziranu vrijednost. Obveznik plaćanja naknade bio bi davatelj koncesije, a koji bi tu obvezu mogao prenijeti na novog koncesionara. 
 
Ova mjera ne bi bila protivna Direktivi 2014/23/EU, budući da definicija ugovora o koncesiji predviđa mogućnost da se koncesionareva naknada za radove ili usluge sastoji od prava na iskorištavanje radova ili usluga ili od tog prava i plaćanja.  
 
Na opisani način pridonijelo bi se postizanju ravnoteže između dvaju u ovom trenutku suprotstavljenih ciljeva; razvoja nautičkog turizma u Hrvatskoj i poštivanja pravila i načela na kojima je utemeljeno unutarnje europsko tržište koncesija, te ravnoteže u pravima između dosadašnjeg i novog nositelja koncesijskog odobrenja. 

 

Primjer iz prakse 

Kako to izgleda kad se zakonska regulativa primjeni u praksi? Na koji način Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture gleda na koncesionare i njihovu situaciju i zahtjeve? Ovo ilustrativno prikazuje sljedeći slučaj vlasnika marine, koji se nalazi u neizvjesnoj situaciji očekujući istek koncesijskog odobrenja.  

Nositelj koncesije za Marinu Kornati u Biogradu na Moru je tvrtka Ilirija. U toj marini održava se nautički sajam Biograd Boat Show, najveći sajam takve vrste u jugoistočnoj Europi, koji svake godine u listopadu okupi na stotine izlagača i privuče na desetke tisuća posjetitelja promovirajući tako nautički turizam u Hrvatskoj. Koncesiju za tu marinu je Ilirija ishodila u siječnju 1999. godine na rok od 32 godine, što znači kako koncesijsko odobrenje istječe početkom 2031. godine.

 
Ilirija je, sukladno zakonu, 17. listopada 2017. g. Vladi, putem nadležnog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, podnijela zahtjev za izmjenom i dopunom Odluke o koncesiji i Ugovora o koncesiji, odnosno za produženjem roka trajanja koncesije na vrijeme od 50 godina, tj. do 2049. godine. Zahtjev su temeljili na mogućnosti produženja roka trajanja koncesije u slučajevima kada nove investicije to gospodarski opravdavaju. 

Ostaje nam za vidjeti kako će država reagirati na zahtjev Ilirije, uzevši u obzir kako se radi o donošenju novog zakonodavnog okvira. 

Zaključak 

Jasnije definirani zakonski okvir, uz uvažavanje sugestija struke koji su upućeni zakonodavcu i na zadovoljstvo svih uključenih strana, trebao bi biti garancija očuvanja pomorskog dobra, kao javnog dobra.  
 
Preostaje nadati se kako će i druga nadležna tijela prepoznati važnost rješavanja ovog problema. A sve kako bi se nastavilo s unaprjeđivanjem nautičkog turizma kao ključnog čimbenika cjelokupnog hrvatskog turizma, uz uvažavanje svih onih koji su zaslužni za napredak nautičkog turizma. 

• Podijeli:

---

---