Strategija ili kaos: Što odabirete za svoju tvrtku?

• 18.02.2025.
• Novosti, Management

Strategija nije samo plan – ona je smjer, vizija i dosljednost u provođenju odluka. Ipak, mnoge tvrtke upadaju u zamku kratkoročnih rješenja i improvizacije, što ih dugoročno vodi u kaos i stagnaciju. Saznajte kako je strategija evoluirala od antičke Grčke do suvremenih poslovnih modela - zašto su provjereni modeli strateškog planiranja, poput onih koje naglašava Andreja Fazlić, bitni za održiv rast? I kakvu ulogu u svemu tome igra organizacijska kultura.

“Kultura pojede strategiju za doručak, ručak i večeru. Kultura nije ništa drugo nego sva ponašanja koja možeš vidjeti u firmi. Sve je to kultura - to kako se nešto radi!  
E sad, ti u strategiji možeš napisati ne znam ti što, ako tvoja ponašanja nisu podržavajuća za tu strategiju - ništa se desiti neće.” kaže Ivica Vrančić.  
 
I malo je reći da se slažem. Bez podržavajuće kulture, strategija ostaje samo slovo na papiru. 
 
Sigurno znate tvrtku/e koja izvana izgleda odlično: financijski rezultati su dobri, šire se i rastu. Ali, kada se približite, uđete u interakciju, osjetite da nešto nije kako treba. Nema pravog smjera, zaposlenici rade svaki za sebe, kao da nisu dio istog tima. Umjesto da zajedno grade stabilnost i budućnost, oni gase požare individualno. Jednostavno se osjeti nesklad. 
 
Ako primjećujete neizvjesnost među timovima i fragmentiranu komunikaciju, vrijeme je da preispitate i, po potrebi, revidirate strategiju (i kulturu) svog poslovanja. Stabilno poslovanje ne gradi se na kratkoročnim uspjesima, a rast bez jasnog strateškog okvira je opasna iluzija. Bez suočavanja s realnošću, promjene ponašanja i strateške prilagodbe, nikakva tehnologija i alati neće unaprijediti vaše poslovanje i potaknuti rast. 

Od antičke Grčke do digitalne transformacije - kako se razvijala strategija 

Strategija, kao koncept, svoje korijene ima u Grčkoj, gdje se oko 508.-507. pr.Kr. u Ateni formiralo ratno vijeće od deset stratega. Riječ "strategos", koja označava generala, dolazi od grčkih riječi "stratos" (vojska) i "agein" (voditi). Paralelno, Sun Tzu u knjizi "Umijeće ratovanja" naglašava važnost detaljnog planiranja i izbjegavanja izravne borbe; principi koji i danas čine temelj strateškog razmišljanja. S razvojem društva, i strategija je prešla dug put - iz vojnih arena u poslovni svijet. 
 
U 18. i 19. stoljeću masovna proizvodnja i optimizacija proizvodnih procesa bile su ključne teme gospodarstva i ekonomije. U tom periodu pioniri znanstvenog upravljanja organizacijama poput Fredericka Taylora postavili su temelje za standardizaciju radnih zadataka. Tijekom tog razdoblja, birokratski model organizacijske strukture, kako ga je definirao Max Weber, uspostavio je hijerarhiju, pravila i standardizirane procese koji su omogućili veću učinkovitost velikih sustava (eng. economies of scale), ali prava strategija još nije dobila svoje jasno lice. 
 
Nakon Drugog svjetskog rata pojavili su se prvi formalni strateški planovi. Tvrtke su počele koristiti SWOT analize, konkurentske analize i dugoročne planove kako bi se nosile s kompleksnijim tržišnim uvjetima. 
 
Počevši od 1960-ih, vrhunski menadžeri multinacionalnih tvrtki poput Chestera Barnarda iz AT&T-a i Alfreda Sloana iz General Motorsa ukazali su na nužnost strateškog pristupa poslovanju. To je vrijeme kada je postalo jasno da učinkovita strategija nije samo dodatak, već kamen temeljac organizacije visokih performansi. 
 
Alfred Chandler je 1962. godine definirao strategiju kao “određivanje temeljnih dugoročnih ciljeva poduzeća i usvajanje pravca akcija i alokacije resursa potrebnih za njihovo ostvarivanje”, čime je postavljen prvi akademski okvir. 
 
Razvoj strateškog menadžmenta u kasnijim godinama doživio je revoluciju zahvaljujući radovima Michaela E. Portera, čiji su modeli poput: pet sila konkurencije, vrijednosnog lanca i strateškog pozicioniranja, omogućili dubinsku analizu i upravljanje globalnom konkurentnošću poslovanja. 
 
S druge strane, Henry Mintzberg naglašava važnost “nastajuće strategije” (emergent strategy), ističući kako se prava strategija često razvija spontano kroz praksu, prilagodbu i iskustvo, a ne isključivo kroz formalno planiranje (deliberate strategy). 
 
Prema njegovoj teoriji postoje pet organizacijskih struktura koje tvrtke mogu usvojiti kako bi uspješno provodile poslovne operacije. Najprikladnija struktura za vas ovisit će o industriji, duljini poslovanja, ciljevima koje ste postavili i drugim čimbenicima. Više o njegovoj teoriji pisat ću u nadolazećim tekstovima jer ju smatram iznimno prikladnom i korisnom za mala i srednja poslovanja. 

Što je strategija?   

Puno je definicija, a u nastavku ću se fokusirati na Porterov evergreen s Harvard Business Review-a, koji kroz sljedeće točke jednostavno objašnjava što strategija zapravo jest i zašto je toliko važna:  

• Strategija nije ono na što se mnogi danas fokusiraju - poboljšanje operativne učinkovitosti kroz smanjenje troškova, povećanje kvalitete i ubrzavanje procesa. Iako neupitno korisna, sama operativna izvrsnost ne donosi održivu konkurentsku prednost. Zašto? Zato što ju je lako kopirati (što mnogi i rade!), gubeći tj. propuštajući tako priliku za jasnu diferencijaciju svog poslovanja.  
• Prava strategija temelji se na stvaranju jedinstvenog i vrijednog položaja, onog koji se postiže namjernim odabirom aktivnosti koje konkurenti teško mogu replicirati. Primjeri kao što su Southwest Airlines i Ikea potvrđuju da je ključ u drugačijem pristupu: drugačijem dizajnu procesa, ponudi usluga, organizaciji rada i odnosu prema kupcima. Time se stvara specifična vrijednost koja se ne može lako kopirati! 
• Uspješna strategija zahtijeva jasne odluke! Ne možete istovremeno biti svugdje i obraćati se svima. Morate odlučiti što ćete raditi, a što nećete, čime ćete postići fokusiranost i jasnu diferencijaciju. Ovi kompromisi sprječavaju “razvodnjavanje” identiteta i otežavaju konkurentima da jednostavno kopiraju elemente vašeg poslovanja. 
• Prava konkurentska prednost nastaje kada su sve aktivnosti unutar tvrtke međusobno usklađene i nadopunjuju se. Ova sinergija, ili “fit”, omogućava stvaranje integriranog sustava u kojem poboljšanje u jednom segmentu poslovanja pozitivno utječe na cijelu organizaciju. Takav sustav teško je imitirati jer je uspjeh rezultat pažljivo osmišljenog sustava i gradi se na koordiniranom nizu odluka. 
• Često unutarnji pritisci, poput želje za stalnim rastom ili straha od donošenja teških odluka, dovode do razvodnjavanja strategije. Lideri igraju ključnu ulogu u definiranju granica, održavanju fokusa i kontinuiranom komuniciranju strateškog smjera unutar organizacije. Jasnoća u donošenju odluka pomaže povezati poslovne ciljeve, ljude i tehnologiju u kohezivan sustav. 

Dakle strategija je, uz operativnu izvrsnost, proces stvaranja jedinstvenog položaja kroz:   

• Specifične aktivnosti koje konkurencija teško može kopirati. 
• Jasne kompromise koji definiraju što ćete raditi, a što ne.  
• Integrirani sustav (fit) koji povezuje sve dijelove organizacije.   
   

Suština strategije je odabrati raditi stvari drugačije od svoje konkurencije! 
 
Isto kao i s definicijama, postoji i nekoliko globalnih i priznati modela strateškog planiranja (strategy framework), a neki od najpoznatijih su: Poterovih pet sila, SWOT analiza, NOISE analiza, McKinsey 7S framework, PESTEL analiza, Blue ocean strategy, OKR (objectives and key results), Lean startup methodology i Playing to win strategy framework.  
 
Pojedinačno, ili u različitim kombinacijama, ovi okviri pomažu liderima definirati, implementirati i optimizirati poslovne ciljeve i procese.  
 
Ti modeli pružaju strukturu za donošenje odluka, upravljanje resursima i praćenje rezultata, a u nekom od idućih članaka pisat ću detaljnije o svojim favoritima.

 

 

• Podijeli:

---

---